EUOvaj projekat finansira Evropska unija
Metaforički je poredila život sa raskrsnicom i nekim nizom novih raskrsnica koje se na samom kraju svode na pitanje dobro ili zlo. Zatvorite oči, a onda ih opet otvorite. Pitam vas sada šta ste vidjeli kada ste zatvorili oči? Vjerovatno će velika večina reći crno, mrak, tamu. 
 
Pretpostavljam da ću zvučati prilično nejasno, ali upravo tako zatvorenih očiju gledamo svijet. Istina, svijet i nije tako sjajan kakav svi mi zamišljamo. Postoji samo jedna razlika izmedji mene, tebe, mog prijatelja ili potpunog nekog stranca na onoj raskrsnici, a to smo MI. Sami odlučujemo hoće li put biti ispravan, a i ako shvatimo u nekom trenutku da nije uvijek se moguće vratiti i otići na onaj pravi. Sjetite se kada bus ili automobil odu u slijepu ulicu naprijed više nemaju gdje, ali unazad još uvijek nije zabranjeno. Pogledajte svijet i u mračnoj noći i u svijetlom danu, obojenom duginim bojama. Vidjet ćete ubrzane ljude koji žure na posao, bake i dede koji stoje u redovima na šalterima jer penzije nema a računi čekaju, a onda se zavucite u svijet nas adolescenata. Eh u tom svijetu naći ćete upravo ono sto je najbitnije, a ponekad se mnogi ljudi zaborave zavući baš tu.
 
Kažu: "Ma kakvi su njihovi problemi samo neka uče." Mnogo toga se dešava, a da ni ne primjetite. Zavirite u svijet mladih i pogledajte. Zar se svijet sveo na to da je najbolji provod kod prijatelja kod kojeg je najviše alkohola? Zar se ljudi počinju dijeliti na one lude ekipe koje puše, piju, pa ponekad povuku i koji dim trave.. Zar nam je moda gledati djevojke u haljinama koje više otkrivaju nego sto pokrivaju, i štiklama sa većim brojem cm nego njihovih godina? Sve je moguće, narod je takav upravo onda kad se ovakve stvari dešavaju zatvore oči i vide onaj mrak koji ste vi vidjeli na početku. Šesnaestogodišnja sam djevojka, mogu reći i djevojčica koja i dalje živi u nadi za boljim sutra. Hoće li zaista to bolje sutra doći? Hoćemo li kao narod prestati zatvarati oči i praviti se da ne vidimo maloljetnike od 14-17 godina koji izlaze iz kafića pijani, a kada im priđeš smrde na cigarete kao da su palili jednu za drugom? Zašto nam je fetiš mladima postao alkohol, cigare, u zadnje vrijeme sve više i droga? Kažu da se opuste bude lakše, bolji "dernek", dodaju još i da se puno bolje zabaviti. Reći ću vam nešto generacijo nije sve u tome. 
 
Otvorite oči o kojim uporno pričam, vratite se i izaberite onaj drugi put. Put sreće, smijeha, radosti, ponekog nerviranja zbog škole. Vratite se i učinite nešto prvo bolje za sebe pa onda i za sve nas. Probajte se skupiti sa prijateljima i gledajte filmove, napravite haos od kokica koje ste bacali jedni na druge, pustite muziku i udarajte se jastucima, vratite se u vrijeme djece jer mnogo brzo odrastate. Odrastate na pogrešan način samo izgledom, a ne razvijate ono bitnije kod sebe a to je STAV. Nemojte zaboraviti da nikad nećete biti mlađi nego danas, a nekad ćete se svi zajedno pokajati što ste tako mladi jurili da odrastete, još kako.. 
Sada za one koji se još uvijek nekako opiru i stoje na raskrsnici ponukani da li da odu desno ili lijevo.
 
Slijedite put dobra, jer u alkoholu, cigaretama, travi ili nečemu jos jačem nalazite trenutnu utjehu. Pravi prijatelji koji vas vode na onaj ispravni put bez i jedne stvari gore navedene, koji će biti tu kada vam zaista trebaju, koji će slušati vaše probleme 5x i tražiti način da vam pomognu, oni koji će ići sa vama na koncerte, radovati se vašem uspjehu koliko i svom.. oni su trajna utjeha za sve. Prođe i ljubav i škola i problemi za koje mislimo da su nerješivi. Sve prođe ako imaš osobe koje će biti tu da ti pomognu, ali ne prođe uz par piva ili kutija cigareta. Nadam se da sam barem jednim malim djelom uspjela otvoriti oči svih onih koji su pročitali ovo, i svaki puta kada dođe opet novi val raskrsnica sjeti se ovoga i pronađi pravi put. 
 
Nemoj zaboraviti, ako put bude pogrešan uvijek se moguće vratiti, ali već si izgubio dosta vremena. Gubiš još uvijek dok se vraćaš. Nemoj zaboraviti i da je mnogo lakše se odlučiti za kolač koji si već probao nego za onaj koji tek treba da probaš. Povratak na pravi put je mnogo teži, ali snagom uma i željom sve se može postići. 
 
Moj životni moto je uvijek bio "Hoću, mogu, moram." Neka bude i tvoj.
 
Emma Sadžak